.

.

180.000 radnih mjesta je ugroženo u malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj

27 veljače 2017

Mladi odlaze...



Što mladi trebaju kako ne bi spakirali kufere

Sve češće govorimo kako mladi iz Hrvatske odlaze, premda točan broj ne znamo. Dakle, Hrvatska ih besplatno školuje za rad u drugim državama. Mladima prije svega smeta korupcija u društvu, zapošljavanje preko veze, osjećaju se prevareno pa neki spremaju kufere.

Smatram da transparentnost i uključenost mladih i njihov 'backup' koji oni vide kako se sve događa oko njih i kakve su osobe na funkcijama, da njih to omalovažava i razumno je da požele otići, kaže predsjednik Studentskog zbora Petar Ramljak. Mladi vole i planirati, a nude im se vatrogasne, jednokratne mjere samo da ih se umiri, smatra Tatjana Matić, predsjednica Udruge srednjoškolaca.

Mladima treba posao, posao, posao i zdrava klima gdje će oni koji su vrijedni i ambiciozni moći imati perspektivu za stvaranje obitelji, poručuje Sonja Lušić Radošević, profesorica informatike u IX. gimnaziji. A u ovom trenutku tu perspektivu nema više od 70 tisuća mladih koji su na burzi rada. Najviše njih u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U Zavodu nemaju evidenciju koliko ih je radi zaposlenja otišlo u inozemstvo. Takav dokaz nisu obvezni dostaviti.

Poljska vlada je primjerice u strahu da će ostati bez mladih talentiranih ljudi, osmislila program nazvan "povratak", koji mladima pruža niz pogodnosti. Mlade treba uključiti u izgradnju strategija i planova za budućnost države, a ne da su, kažu, kao do sada - tema predizbornih kampanja, i važni samo kad prosvjeduju i osvajaju medalje na međunarodnim natjecanjima.


25 veljače 2017

Čemu liberalizacija?



Proizvodimo plin za izvoz po 6 lp, a plin koji uvozimo košta 22,5 lp

U resornom ministarstvu objašnjavaju da su morali liberalizirati tržište zbog tužbe MOL-a i zato što je tako odlučila Europska komisija

Više od polovice Europe ima regulirane cijene plina, tržište plina reguliraju čak i oni koji svojeg plina nemaju – poput Mađarske. I dok svoje tržište regulira, Mađarska je zahvaljujući poslušnosti naše politike isposlovala da hrvatska država dopusti Ini da naš plin izvozi. U Ministarstvu zaštite okoliša i energetike pravdaju se da su bili primorani dopustiti izvoz domaćeg plina jer se MOL za to izborio kroz tužbu Europskoj komisiji. Opcije su bile dopustiti izvoz ili plaćati penale, kažu. Tragedija je u tome da Hrvatska ima plina za pokrivanje 60 posto svojih potreba, koji Ina proizvodi jeftino – za samo 6 lipa po kilovatsatu – dok će ga građani ubuduće plaćati više od 30 lipa po kilovatsatu. Sada taj jeftini plin, jer je tako dopustila Vlada, može u Mađarsku ili Italiju, a Hrvatska će sve više ovisiti o uvozu. Priznaju to i u resornom ministarstvu, ali vjeruju da je izvoz neisplativ jer je transport skup pa zaključuju da će Ini biti profitabilnije prodati plin u Hrvatskoj.

Teško će ublažiti udar
Liberalizacija povlači za sobom i poskupljenje plina. Nabavna cijena plina narasla je do razine da bi cijene za građanstvo trebale poskupjeti 23 posto. Vlada ne želi to poskupljenje pa danima traži način da ublaži plinski udar. PDV nije moguće smanjiti zbog europskih pravila pa je prostor za uštedu ostao na tarifama Plinacra ili zaradi lokalnih opskrbljivača plinom ili pak tako da se HEP natjera da stvara gubitke. Ako se ne želi uništiti poslovanje HEP-a, realno je očekivati poskupljenje od 20-ak posto jer sve naknade zajedno čine samo 15 posto ukupne cijene. Gotovo je izvjesno da će se smanjivati tarife Plinacru, i to 10-ak posto, ali time se može postići smanjenje konačne cijene od samo jedan posto. Međutim, ako Plinacro počne jeftinije prevoziti plin, izvoz postaje profitabilniji.

Upitna gradnja plinovoda
Rezanje naknada problematično je i zato što se od Plinacra očekuje da izgradi brojne plinovode pa i one koji vode prema LNG terminalu, kao i konekciju koja će Hrvatsku pripojiti na plinovod TAP koji bi trebao dopustiti plin s Kaspijskog jezera. Vlada će konačne cijene plina objaviti idućeg tjedna, ali već je jasno da će zbog 2,5 kuna manjeg računa za plin žrtvovati intenzitet razvoja plinske mreže u Hrvatskoj. 
   

NIK TITANIK


21 veljače 2017

STVARNO?



Hrvati bi da plaća stiže - svaki tjedan

Smatraju da je takva isplata plaće psihološki dobra te da smanjuje mogućnost neplaćanja ili gomilanja duga poslodavca

Većina Hrvata, njih 54 posto željela bi primati plaću tjedno ili dvotjedno, kad bi im netko dao mogućnost odabira, pokazuje istraživanje portala Moj posao.

Među njima, nešto je veći broj ispitanika (29%) koji priželjkuju isplatu plaće na tjednoj razini. Smatraju da je takva isplata plaće psihološki dobra te da smanjuje mogućnost neplaćanja ili gomilanja duga poslodavca.

Još je jedan argument činjenica što kod novog zaposlenja osoba mora čekati mjesec i pol kako bi dobila prvu plaću.

Isplata plaće dvotjedno primamljiva je opcija za 25% ispitanika. Glavni argument ovih ispitanika leži u činjenici da bi isplatom plaće npr. početkom i sredinom mjeseca uspjeli uštedjeti više novca te bi time u većini slučajeva izbjegao odobreni minus na tekućem računu.

Isplatu mjesečne plaće jednokratno i dalje bi preferiralo 46% ispitanika, prvenstveno radi plaćanja režija, koje 'nije moguće plaćati u obrocima' i zato jer imaju 'premalu plaću da bi se dijelila'.


17 veljače 2017

Šokantni podaci



U Hrvatskoj 30 ljudi ima plaću 500.000 kn!

Ekstremno bogati su sve bogatiji i ima ih sve više, ali jednako tako povećava se i broj gladnih

Tridesetak ljudi imalo je 2015. godine svaki mjesec bruto plaću 500.000 kuna i više. Ima ih koji kažu da su znali, da nisu iznenađeni. Jesu li oni također znali da je u prijašnjim godinama samo nekoliko plaća bilo te visine? Čak i 2008. godine, prije krize, kad su plaće bile najviše, u veljači i lipnju samo je jedan čovjek imao 500.000 kuna i više. Broj enormno visokih plaća u Hrvatskoj raste posljednjih dvije, tri godine. 

Uz tridesetak onih koji su imali više od pola milijuna, mjesečnu bruto plaću između 400 i 500 tisuća kuna primalo je 2015. još petnaestak ljudi, od 300.000 do 400.000 kuna imalo je još njih 35, a više od 200.000 (do 300.000) imalo je 90 ljudi. A od 100.000 do 200.000 kuna, što su isto “lijepa primanja”, imalo je gotovo 500 ljudi (491). Bruto plaću veću od 100.000 kuna imalo je 2015. godine, dakle, oko 670 ljudi. To je samo pola od 0,1 posto (jedan promil) najviših hrvatskih plaća. 

Plaća Borisa Vujčića, guvernera Hrvatske narodne banke, koji je u televizijskom intervjuu izjavio da mjesečno prima oko 35 tisuća kuna, ne ulazi u 0,1 posto najviših hrvatskih plaća. A isto mu “nije loše”. Ni političarima nije loše, a oni nisu u kategoriji najviših plaća. Prema podacima koje je prijavila ministrica Martina Dalić, njezin suprug Niko Dalić, član uprave Ine, uvrstio se svojom plaćom među 0,1 posto onih s najvišom bruto plaćom. Godina 2016. nije još obrađena, no s obzirom na kretanja prošlih godina očekuje se rast broja izuzetno visokih plaća. 

O, DA



Gospodski je popiti - pivo

Danas je savršeno pristojno završiti godinu uz dobro pivo. Danas je čak i poželjno goste ponuditi kvalitetnim pivom

Da bi čovjek nekoć bio gospodinom, bilo je potrebno da uz večeru naruči butelju zrelog vina. Ta je naslada bila rezervirana za one koji su mogli vino platiti skoro kao i večeru, ako ne i više. O njima su se snimali filmovi i pisale knjige. Njihove su fotografije završavale u povijesnim pripovijetkama i poslovnim žurnalima.

Većina normalnog svijeta koja nije posjedovala tvornice, banke ili pak zemljišta, krpala je kraj s krajem uz poluproizvode upitne kvalitete. Gospoda su godinu završavala uz pjenušavo vino i kopune.

U međuvremenu je negdje nestalo kopuna, a i gospoda su se prorijedila. Ulicama hodaju uglavnom polupismeni nosači kožnih jakni. Njihovi su pogledi oštri. Istovremeno i tupi. Oni se ne smiju. Oni kad žele biti gospoda naruče u kafiću vino. Očaranost vinom ne prestaje. Kao što ne prestaje ni jaz između vina i piva. Pivo je tradicionalno piće sirotinje i vucibatina. To je radnički pogled prema finom.

Jaz između piva i vina klasni je jaz. S jedne strane stoje oni koji imaju, mogu i žele to pokazati. Oni prijezirno gledaju ove preko puta koji nemaju pa ispijaju kartone piva. Ovi s pivom u ruci jednako prijezirno gledaju one što naručuju vino. U gadnoj su pak zabludi i jedni i drugi.

Danas je savršeno pristojno završiti godinu uz dobro pivo. Danas je čak i poželjno goste ponuditi kvalitetnim pivom. Koliko god bilo plitko, pomodarstvo je često snažan nosilac promjene. Da ne ulazim pretjerano u ne tako davnu povijest i pionirski rad Michaela Jacksona, za potrebe ovog teksta dovoljno je reći da danas postoji pivo kakvo znamo i pivo koje tek dolazi (u Hrvatsku).

Postoji industrijsko pivo - loše kvalitete jer ne stigne odležati, napravljeno od jeftinih sastojaka, s dodacima koji produljuju rok valjanosti i okus koji je praktički nemoguće raspoznati. Pravi znalac, onaj dućanski pijandžija što redovito svraća na pivo, taj savršeno razlikuje jedno generičko pivo od drugog. Mi ostali to nismo u stanju.


13 veljače 2017

GORUĆI PROBLEM



KAKO NAS PROIZVOĐAČI VARAJU NA KUĆANSKIM APARATIMA 'Namjerno ih programiraju tako da se pokvare čim im istekne garancija, a popravci su preskupi'

Kvarovi na kućanskim uređajima vrlo brzo nakon isteka njihova jamstva posljednjih su godina postali više pravilo, nego iznimka.
Naravno, sumnja za to ide u smjeru samih proizvođača za koje se smatra kako nove tehničke uređaje praktički programiraju tako da se kvare vrlo brzo nakon isteka jamstva, što tada nemali broj građana ponovno odvodi u trgovinu i kupovinu novoga uređaja, jer se onaj pokvareni nerijetko ne isplati popravljati s obzirom na cijene rezervnih dijelova. 

Problem je to o kojem se na europskoj razini već duže vrijeme raspravlja, a neke su države Europske unije donijele i svoje zakone s ciljem reguliranja ove situacije na tržištu. 

Tako je u Francuskoj, čijih 92 posto građana smatra da su prozvodi pokvare odmah nakon isteka jamstva, zakonom zabranjeno programirano kvarenje. U Austriji, pak, postoji oznaka koja se dodjeljuje za električne uređaje koji dulje traju i lakše se popravljaju, a u Švedskoj se daju porezne olakšice potrošačima koji uređaje nose na popravak. No, intencija Europskog parlamenta je da se ti problemi riješe na razini svih zemalja EU, o čemu se raspravljalo i na parlamentarnom Odboru za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača u sklopu Izvješća o produljenju trajanja proizvoda, na kojem radi i hrvatska zastupnica Biljana Borzan.

- Prvi nacrt Izvješća EP-a osvrće se i na problem popravka uređaja u slučaju manjih kvarova. Tako primjerice kada pukne ležaj na perilici, morate zamijeniti cijeli bubanj jer nema manjih rezervnih dijelova. Ponekad su oni toliko skupi da se uopće ne isplati popravljati. Rezervni dijelovi ne samo da moraju biti dostupni, već moraju biti po razumnoj cijeni -  kazala je Biljana Borzan navodeći da je taj sektor u velikim problemima jer se recimo samo u Njemačkoj u jednoj godini broj radnji za popravak smanjio za 13 posto. 

Neke studije pokazale su da su perilice za rublje programirane na određeni broj okretaja, televizori na nekoliko tisuća radnih sati, a printeri na određen broj stranica.

- Europsko socijalno i gospodarsko vijeće objavilo je studiju kojom je dokazano da bi uvođenje minimalne oznake trajanja proizvoda dovelo do povećanja prodaje označenih proizvoda za 55 posto. Samo bi printerima prodaja porasla za 70 posto. Također, pokazalo se da su potrošači voljni platiti više za trajnost proizvoda, primjerice kako bi perilica za rublje trajala dvije godine dulje spremni su izdvojiti 100 eura više – istaknula je Borzan, dodavši i da su „istraživanja pokazala da su ponovna upotreba ili popravak puno bolji čak i od recikliranja proizvoda jer stvaraju preko 10 tisuća novih radnih mjesta više i imaju bolji utjecaj na okoliš.“


09 veljače 2017

Znanstvenici tvrde



Samo jako pametni ljudi uživaju u samoći

Ako često volite biti sami i najviše vam odgovara samoća, to bi moglo značiti da ste iznad prosječno inteligentni, barem tako tvrdi najnovije istraživanje... Imajte na umu da nema ničeg lošeg u samoći

Do ovog zaključka došli su znanstvenici sa Sveučilišta za menadžment u Singapuru i Fakultet za ekonomiju i politiku u Londonu. U istraživanje je bilo uključeno 15.000 ljudi u dobi od 18 do 28 godina.

Rezultati su pokazali da, dok je većina ljudi sretnija i zadovoljnija okružena prijateljima, visoko inteligentni ljudi najbolje se osjećaju kada su sami.

Znanstvenici tvrde da se osjećamo nelagodno u većim zajednicama jer je naš mozak još uvijek evolucijski prilagođen za rad u grupama od maksimalno 150 ljudi.

Zaključak istraživanja je da inteligentniji ljudi nisu toliko ispunjeni srećom dok se druže sa drugim ljudima, koliko im odgovara kada su sami.

Njihova visoka inteligencija daje im slobodu da se ne moraju oslanjati na druge ljude sve vrijeme, ambiciozniji su, ostvaruju svoje ciljeve samostalno. 


06 veljače 2017

TELEGRAM KOMENTAR



Zašto je Vladin glupav, populistički i nacionalistički prijedlog za uvođenje vojnog roka potpuno besmislen

Ideja dječjeg vrtića u vojsci nikako ne može biti korisna

Zamislimo dva scenarija fizičkog ugrožavanja Republike Hrvatske. U prvom scenariju snage iz Bosne i Srbije pokušavaju anektirati dio našeg teritorija. NATO odmah diže borbene avione, pa bombardira srpske položaje, tjerajući njihove snage na uzmak.

Ako Beograd u najkraćem roku ne odustane od agresije, NATO bombardira Srbiju i Republiku Srpsku, baš kao što je to učinio u proljeće 1999. godine, sve dok se Srbi ne povuku. Hrvatska je vojska, dakle, u tom sukobu zaštićena kišobranom američkog ratnog zrakoplovstva, američkih raketa i američke obavještajne potpore.

Potpuno je jasno da nam u takvom scenariju, koji se, gotovo smo sigurni, neće dogoditi, ne treba ročna vojska, nego samo profesionalne postrojbe, koje će braniti zemlju u sklopu cjelovite akcije NATO-a

Besmislenih mjesec dana

Gori scenarij podrazumijeva raspad NATO-a uslijed Trumpove politike, što znači da Hrvatska vojska mora sama obraniti svoj teritorij. U tom se slučaju nalazimo u vrlo krvavom ratnom sukobu. Mi smo prilično čvrsto uvjereni da se takvo što ne može dogoditi zbog niza geopolitičkih razloga.

Ali, kad bi se dogodilo, klinci koji su četiri do šest ljetnih tjedana proveli na vojnoj obuci, ne bi nam mogli pomoći. Ni vojsci, ni državnim interesima, ni sami sebi. Naime, da bi se mladi vojnici, ročnici, regruti, osposobili za minimalno efikasno borbeno djelovanje, potrebno je barem pola godine.

U prva tri mjeseca stječu se elementarne vojne vještine, poput rukovanja oružjem, rukovanja minama, kopanja rovova, i temeljnih taktičkih pokreta. U druga tri mjeseca te se vještine primjenjuju u simuliranim borbenim uvjetima, uz užu vojnu specijalizaciju. Potpuno je nemoguće za četiri tjedna osposobiti bilo koga da se uspješno bori, pogotovo u napadnim djelovanjima.

03 veljače 2017

MIZOFONIJA



Mrzite li kad netko mljacka? E, onda imate... ovo!

Znanstvenici su otkrili zašto neki ljudi ne podnose zvukove jedenja ili jačeg disanje pomoću skeniranja mozga

Netko mljacka, a vi mislite da će vam glava eksplodirati? Čujete kolegu kako glasno diše i ljutnja se samo skuplja u vama? Vjerojatno imate mizofoniju.

Britanski znanstvenici su pomoću skeniranja mozga otkrili kako neki ljudi na takve zvukove reagiraju pojačanim emocionalnim reakcijama. Radili su testove 20 ljudi koji pate od mizofonije i 22 ljudi kojima takvi zvukovi ne smetaju.

Pretjerana ljutnja, a ne gađenje
Puštali su im razne zvukove i sve pratili magnetskom rezonancijom. Neutralni zvukovi poput kiše, neugodni zvukovi poput vrištanja i zvukovi koji izazivaju reakcije kod ljudi otkrili su kako je dio mozga koji spaja emocije i osjetila, bio pretjerano aktivan kod mizofonije.

"Dominantna emocija je uglavnom bila ljutnja, ne gađenje. Isprva izgleda kao normalna reakcija, no onda postane pretjerana", rekla je dr. Sukhbinder Kumar s Newcastle University za BBC News.

'Naljuti me šuštanje vrećice koja se otvara'
Jedna od pacijentica koja pati od mizofinije i sudjelovala je u istraživanju jest 29-godišnja Olana Tansley-Hancock iz Kenta. Olana se bori s tim od osme godine. Zvukovi koji ju "izluđuju" su disanje, jedenje i šuštanje.

"Ako netko jede čips, to me uvijek razljuti. Šuštanje vrećice koja se otvara dosta je da izazove reakciju. Dugo vremena izbjegavala sam mjesta poput kino dvorana. Presjedala sam na različite vlakove sedam do osam puta u 30-minutnom putu do posla. Dala sam otkaz nakon tri mjeseca jer sam provela više vremena plačući i boreći se s napadajima panike nego radeći", ispričala je za BBC.